LIDIA & DANIJEL - love story

Svadbena svečanost u staroj kazališnoj dvorani u Linzu.

U petak 31.7. 2015. u kasne posljepodnevne sate negdje oko 18 i 30 smo sjeli u crveni "pila" Opelov kombi i krenuli za Salzburg. Brzo smo se odlučili da idemo preko Mađe! Salzburg nam je bio prvo odredište, iako je ovim putem dalje od Linza jer nam je mladoženja Daniel živio u Salzburgu. Na samom ulazu u Mađu smo kupili vinjete i odmah skužili da smo gladni, a ja sam osobno potamanio par sendviča (koliko nikad ne pojedem), pa je već sve izgledalo kao da smo na nekom odmoru. Brzo nakon toga smo nastavili. Ekipa je  pozaspala, a ja sam pokušavao praviti društvo vozaču i držati ga što duže budnim. Bez obzira što smo jako brzo prelazili kilometre i Salzburg je bio sve bliži, sjedala u kombiu su počela "ubijati" kralježnicu, a i driver nam je već bio pomalo umoran tako da smo stajali kad god smo imali prilike. Negdje oko pola 3 poslje pol noći smo ušli u Salzburg i tražili odmah adresu mladoženjinog prijatelja Davora kod kojeg smo trebali prespavati tih par sati prije kretanja u radnu akciju, tj. u snimanje svatova. Na svu sreću Davor živi odmah na ulazu u Salzburg tako da se nismo imali prilike negdje izgubiti. Parkirali smo kombi, on nas je dočekao i ugostio kao da se znamo "100" godina što smo veoma cijenili. Oko pol 4 smo legli i ja osobno nisam uspio odspavati više od sat vremena. Da li se radilo o mjesečini, nervozi pred svatove ili nečem trećem....nemam pojma! Ujutro smo se svi otuširali, doručkovali i već oko 10 sati smo bili kod Danijela - mladoženje! Svi su nas opet dočekali s tolikom ljubaznošću da sam bio šokiran. Prekrasni roditelji, kum kojeg sam uplašio da će morati nešto pričati pred kamerom, gosti...svi su bili odlični! Oko 12.00 smo završili što smo trebali napraviti kod Danijela i krenuli prema mladenki koja je živjela u Linzu. Jedan fotograf i snimatelj su ostali u Salzburgu, a nas trojica smo nastavili dalje. Za nekih sat, malo više bili smo u Linzu. Parkirali smo se blizu adrese koju tražimo i zaputili se prema stanu u kojem je bila mladenka Lidia. Tik pred njezinom zgradom smo naletili na njezinu majku koja nas je povela prema stanu da se negdje ne pogubimo. Kod Lidie su također svi bili super da je odmah bilo lakše raditi. Sve što smo trabali snimiti/pofotkati smo napravili i onda je netko rekao da su mladoženja i svatovi pred zgradom. Pošto u stanu nije bilo baš puno mjesta, nedugo nakon kićenja svatova zaputili smo se prema crkvi (Poestlingberg church) koja je bila na brdu iznad Linza i put do tamo nam je trajao nekih 40tak minuta. Prije samog snimanja vjenčanja, što sam prvi put doživio je bilo to da je svećenik čekao da ja dam znak kad mladenci smiju ući u crkvu tj. kada smo mi spremni pa da vjenčanje može početi. Iako je bila kompletna misa, sve je proletilo za čas. Izlaz iz crkve opet jedinstven sa hrpom ruža od kojih su uzvanici napravili mali tunel kroz koji su mladenci prolazili. Nakon što su izašli iz crkve snimili smo ih kako ključaju mali lokotić na ogradu na kojoj je bila još hrpa lokota mladenaca koji su se vjenčali u toj crkvi. Na lokotu je s jedne strane pisalo "forever together", a s druge strane njihova imena, tj Lidia i Danijel. Najveći dio sessiona smo trebali snimati/fotkati u okolini crkve, ali to na žalost nije bilo moguće jer su nas napadali rojevi ogromnih letećih mrava. Mislio sam da su komarci napast, ali ovi su daleko strašniji! Spustili smo se prema centru Linza i parkirali naš kombi odmah pored prekrasne "PALAIS" dvorane za svatove. Nas dvojica smo otišli snimati mladence po gradu par ulica dalje od dvorane dok su gosti polako ulazili, a tri snimatelja su ostala malo snimiti unutrašnjost dvorane. Nakon što smo završili sa snimanjem/slikanjem i mi smo se zaputili prema dvorani. Lidia i Danijel su mi već prije pokazali neke slike kako to sve izgleda, ali kada sam ušao unutra, ostao sam bez texta! Sve je izgledalo atomski dobro i naravno drugačije od svih naših sala koje ustvari izgledaju kao uređena skladišta.  Došao je i taj trenutak...bend se oglasio, a polako su počeli ulaziti djeveri i djeveruše, roditelji, kumovi i napokon mladenci Lidia i Danijel koje su svi željno iščekivali. Slijedio je prvi ples, par pjesama iza njega i onda je objavljeno da je poslužen švedski stol koji se nalazio prije ulaza u dvoranu. Zabava je bila vrhunska kao i sve prije nje! Torta je najavljena u 1 sat nakon pol noći i stvarno je bila ogromna; tj. kako mi je mladenka Lidia iskomentirala kad su bili kod mene na dogovoru za svatove da su naše torte malene, tj. da su njihove namjenjene da svaki uzvanik proba bar krišku torte što je kod nas nemoguće. Nakon bacanje buketa i skidanja podvezice zabava se nastavila. Sve ukupno nije još dugo trajalo jer kod njih nije običaj da "dernek" traje do ranih jutarnjih sati kao kod nas. Već oko 3 sata smo se pakirali i polako nosili opremu u kombi. Kolega snimatelj koji je ujedno bio i glavni vozač otišao je spavati oko 1 tako da je on bio spreman da nas doveze čitave natrag u Hrvatsku. Pozdravili smo se s mladencima, zahvalili se na svemu i krenuli na put od nekih 800km. Ekipa je opet pozaspala, a ja sam neko vrijeme pokušavao praviti društvo vozaču dok i mene nije slomio umor. Sa samo dva stajanja u Osijeku smo bili već oko 11 sati u nedjelju 02.08.2015..

Za kraj mogu samo reći da su ovo bili jedni prekrasni, nešto drugačiji svatovi nego kakve radimo inače i nadam se da će se opet ponoviti nešto slično!